EVANGELIČKA METODISTIČKA CRKVA

Naša crkva

Prije svega što slijedi iza ovoga što moram posebno istaknuti odnosi se na kratku informaciju o početku djelovanja Evangeličke metodističke crkve u Hrvatskoj. Naime, dokle sam ja odgovoran - Petar Žunić - za ovu crkvu u Republici Hrvatskoj, jasno dajem na znanje da se potpuno distanciram od svih najnovijih pokušaja, bilo iz SAD-a ili Europe, prihvaćanju prakse istospolnih parova. Sveto Pismo - Biblija - koja je temelj naše vjere i života je u tome jasna: to je grijeh. Stoga, prije te kratke informacije, želim uvrstiti članak brata Vatroslava Župančića o ovoj temi.

JASNA KRŠĆANSKA SPOZNAJA

 

Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospod traži od tebe…       Mih. 6, 8

Posljednjih se godina na svjetskoj razini među tradicionalnim protestantskim crkvama vodi jedna intenzivna debata. Radi se o pitanjima odnosa prema homoseksualnim osobama u crkvi, priznavanju takozvanih brakova, blagoslovu takvih partnerstava te o ordinaciji (zaređivanju, rukopolaganju), takvih osoba u crkvene službe prezbitera, pastora i biskupa.

Na nekim mjestima je zbog ovog pitanja već došlo do podjela, a osobito na Zapadu prijete novi razdori i napuštanja baze članstva. Predstavnici tz. progresivne struje koje traže „otvaranje“ crkava prema ovom pitanju pozivaju se na načela: tolerancije, uključivosti, ljudskih prava. Najučestaliji argumenti predstavnika ove malobrojnije skupine su još: ljubav i napredak.

Protivnici takve vrste „otvaranja“, odgovaraju kako je homoseksualna praksa protivna Božjem stvaralačkom poretku objavljenog u Svetom Pismu to jest - braku kao zajednici isključivo jednog muškarca i  jedne žene, te obitelji koja iz toga proizlazi. Nadalje se napominje kako Biblija nikada nije odobravala homoseksualnost - naprotiv; ona jasno i nedvosmisleno osuđuje ovu praksu i opisana je kao izraz dekadencije pojedinca i društva.

Također nam crkvena povijest nigdje ne ukazuje da se ikada homoseksualnost u dvije tisuće godina smatrala normalnom ili da se ikada blagoslivljala, kako se sada od strane progresivnih grupa predlaže. Crkva je tako otvorena za grešnike svih vrsta, ali njena je glavna zadaća grešnicima dati uvid i priliku pokajanja i promjenu koju daje vjera u Isusa Krista.

Međutim iz krugova zagovaratelja „otvaranja“ sve su prisutniji pokušaji da se na još jedan način teološki opravda homoseksualnost. Tako je nedavno jedan Superintendent napisao u javnom glasilu denominacije: kako je u stvari: „naša (kršćanska) spoznaja naposljetku samo ograničena, t. j. djelomična“. Autor za potvrdu autentičnosti citira stihove iz Hvalospjeva ljubavi kojeg je Apostol Pavao napisao u svojoj prvoj poslanici Crkvi u gradu Korintu (1 Kor 13,12:  Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!). Nadalje  autor smatra kako kršćani ovo pitanje trebaju ostaviti otvorenim, jer: tko zna? - Možda je Bog sasvim drugačiji nego što zamišljamo, i možda je on širi u ljubavi od nas? Tako se na koncu ovih misli poziva: na poniznost u raspravama o tom pitanju  i na povjerenje u Boga.

Premda ova  argumentacija zvuči pristojno i mnogim laicima i prihvatljivo jer zastupa određene društvene norme; sa stajališta kršćanske teologije ovi su argumenti vrlo oskudni, neuvjerljivi i na koncu i opasni t. j.- heretički.

Naime Hvalospjev ljubavi iz 1 Poslanice Korinćanima, nije napisan kao vjeroispovijedanje ili kao centralna točka za spasenje, ili orijentir za život i praksu vjernika, nego prvenstveno kao osobno divljenje Apostola Pavla Božjoj transformirajućoj Agape ljubavi, te ukazuje koliko je vjernikov život samo skup pravila ukoliko nije iskusio ovu vrstu ljubavi.  Hvalospjev je zbog svojeg  izražaja  i u svjetskoj literaturi prihvaćen kao jedan od najljepših antičkih himana.

Ali što je najvažnije; on je dio jedne cjeline - jednog pisma u kojem apostol otvara tadašnjoj Crkvi važne teme, i ukazuje na problematiku od kojeg je većina relevantna i za  crkve svih vremena - te je pismo kao takvo ušlo cjelokupno u mjerilo (kanon) Novoga Zavjeta.

Kao takva cjelina u pismu se samo nekoliko poglavlja prije Hvalospjeva jasno i nedvosmisleno daje vjernicima na znanje nekoliko stvari:

1.       Ne varajte se! -pitanje je zašto apostol navodi Crkvi ovo upozorenje? Radilo se o Crkvi koja je bila u okruženju spolnog promiskuiteta tadašnjeg vremena - prostitucije, i homoseksualnosti. Upravo su ove stvari opterećivale ovu zajednicu ranih kršćana što je vidljivo u nastavku:

Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.

2.      Prema ovoj izjavi je vrlo jasno kako i homoseksualnost (muškoložnici, mekoputnici) nije prihvatljivo ponašanje jednako kao ni pijanstvo, lakomstvo, preljub ili psovka. Prema tome nema smisla blagoslivljati ili odobravati ili izdvajati niti jedno od navedenoga.

3.      Apostol onda navodi milost i ljubav Božju te u nastavku govori: To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.

 Dakle s kršćanskom spoznajom dolazi i promjena ponašanja koje se zatim i očituje u odgovornoj spolnoj etici. O ovome mogu svjedočiti i nebrojeni obraćenici koji su u povijesti Crkve ostavili presudan trag poput Sv. Augustina na kojeg je osobito djelovalo pismo apostola Pavla Rimljanima (Rim 13,13-14 Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima…). Također o ostavljanju homoseksualnog načina života  svjedoče brojni obraćenici na kršćanstvo od kojih su neki napisali i knjige poput bivšeg gay aktivista Davida Benneta  (https://www.awarofloves.com/).

Zatim se također postavlja jedno jednostavno pitanje kod teorije o ograničenoj spoznaji Božje volje. Naime: kakav bi to bio Bog kojeg kršćani nazivaju Ocem koji bi svoju djecu ostavio  u svojevrsnoj magli - bez orijentacije, cilja i vodstva u svijetu tisuća ideja, filozofija i mišljenja? Kakva je to vjera u kojoj ne postoje osnovne linije spoznaje glede spasenja, te  ponašanja  i praktičnog života?

Promatrajući novozavjetnu crkvu, odmah pada u oči kako ništa od toga po pitanju spolne etike nije bilo nejasno ili djelomično od samih početaka. Prvi apostolski Sabor u Jeruzalemu, koji se sastao prvenstveno zbog pitanja odnosa inoplemenih (nežidova) vjernika prema židovskom zakonu, ostavio je jedan vrlo jasan zaključak sa tri stavke od kojeg se jedna nedvosmisleno odnosi i na danas aktualno pitanje u crkvama, naime apostoli su i starješine donijeli zaključak da se treba pored ostalog: uzdržavati od bluda (Dj. 15, 29).

Od  trenutka ove odluke preko dva milenija  crkvene povijesti Crkve su znale točno što je blud i smatrali su ga grijehom. Crkva je imala mnoge druge rasprave i zaključke kroz povijest ali je ovo pitanje bilo toliko samorazumljivo,  da se ono nikada nije otvaralo - sve do pojave postmodernizma i suvremene „diktature relativizma“.

Međutim Bog ne mijenja  svoje mišljenje prema duhu vremena, stoga  zagovornici „otvaranja“ prema homoseksualnosti“ riskiraju vrlo mnogo. To nisu  samo podjele unutar crkava i denominacija već još više i opasnost da se nađu na krivoj strani povijesti - suprotstavljeni objavi Božjoj i apostolskom nauku.

Stoga je za kršćanske službenike danas ključni izazov: ostati dosljedno vjeran utvrđenom nauku i jasnoj objavi Sv. Pisma nasuprot trenutnom pomodarstvu svijeta koji postaje sve veći protivnik evanđeoskoj Istini, ili prilagoditi se duhu vremena i preuzeti veliku odgovornost za posljedice ovih zabluda pred Bogom i pred ljudima. 

Vatroslav Župančić

Pastor Evangeličke metodističke crkve u Njemačkoj

Kako to da sam tako malo čuo o toj crkvi?, pitat ćete se. Sigurno je razlog i to da u Hrvatskoj do sada nije postojala niti jedna zajednica. No tada još mladi čovjek Petar Žunić, koji je 1970. godine otišao u Saveznu Republiku Njemačku, 1983. kroz Krista upoznaje Boga (=nanovorođenje). 1988. pozvan je od Boga i braću u punovremenu službu u Kristovoj crkvi. Tako je u svojoj 41. godini 1990. započeo pastoralnu izobrazbu. Negdje sredinom studija 1993. ga Bog usmjerava prema Hrvatskoj i ukazuje mu ovdje veliku potrebu navješćivanja Radosne Vijesti (=Evanđelja). Nakon završenog studija teologije Petar je poslušao Božju odredbu, nastanio se 1995. u Splitu i započeo rad.

Supruga Heidi - medicinska sestra - mu je vjerni suradnik.

Mi smo slobodna crkva, to znači;

- odvojeni smo od države i politike,

- financiramo se iz dobrovoljnih priloga, svatko daje iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu koliko može.

Članstvo se ne bazira na krštenju djece. Samo tko je nanovorođen (Evanđelje po Ivanu 3, 3-6 i Poslanica Rimljanima 6, 3-11) i potom želi osobnom odlukom pripadati ovoj crkvi,- tko pred zajednicom i u svijetu svjedoči vjeru u Isusa Krista, taj se u istu učlanjuje. On/ona time iskazuje spremnost da želi aktivno surađivati u crkvi, i to u skladu sa darovima ili talentima koje mu/joj je Bog darovao.

U svijetu nas broje oko 70 000 000 članova i pripadnika (pripadnici još nisu učlanjeni).

U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba, koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. No, ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji, pored svog zanimanja u svijetu, imaju i sposobnost propovijedanja. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih, grupe za slavljenje, grupe seniora, grupe za posjet bolesnih i nemoćnih...

Daljnji element Emc-e su slavlja. Tu se sastaju mladi i stariji da zajedno sviraju, pjevaju, mole, igraju, zajedno objeduju... Kroz takva druženja se uspostavljaju osobni kontakti i zbližavanja, što često prelazi u prakticiranje, tako da se mnogi uzajamno posjećuju, a ne samo u slučaju bolesti, rođendana i slično.

Aktivnosti su također i izvan crkve u praksi naših zajednica u zapadnoj Europi i na drugim kontinentima. Jedna od važnijih je diakonija (đakonija), što znači da se pruža potpuna njega duha, duše i tijela osigurana u crkvenim bolnicama, sanatorijima i staračkim domovima.

- U nerazvijenim zemljama svijeta su mnogi misionari koji aktiviraju razvitak i podučavaju tamošnje stanovnike.

- Aktivnosti u podučavanju mladih na raznim crkvenim područjima, a najvažnije nam je to da mladi uspostave osobni odnos sa Isusom Kristom.

- Misionarski i evangelistički stil življenja i angažiranja je u našoj crkvi uočljiv. Posebne naglaske daju čitaonice i evangelizacija pod šatorima, a također akcije emk-mobila (bus na kat sa mnogim mogućnostima). Od izuzetne važnosti je osobna evangelizacija; čovjek čovjeku.